utorak, 15. srpnja 2014.

Svakodnevnica bookworma 1: Noćne more

Ponovno me progone snovi.
Onaj snažan osjećaj straha da me netko progoni,
ona vrućina i ona bol, kao da netko stoji iza mene
i prislanja mi žarač na leđa. Ali ne, nije to takva bol.
Ta bol počinje postupno. Prvo mi je toplo na leđima
pa se vrućina pojačava, onda nastaje bol te se ona
postupno pojačava. Najgore je to što sanjam da spavam
i osjećam da je netko iza mene, da je netko samnom u
sobi. Osjećam tu jezivu prisutnost, a onda nastupa još

jači strah zbog toga što ću vidjeti kada otvorim oči....


Ista stvar. Nekoliko mjeseci kasnije.
Kao i obično, sanjam da spavam. Moja soba je u potpunosti ista i znam da sam okrenuta licem prema zidu. Sve to znam i osjećam da sam i u stvarnosti u tom položaju. I bio bi to spokojan i miran san da spavaš, ali onda odjednom imam neki osjećaj da se u sobi stvorila neka prisutnost, znam da nešto leži iza mene, a onda počinje prislanjati svoju ruku na donji dio mojih leđa. A onda, polako i postupno počinjem osjećati toplinu na tom djelu leđa, toplina se razlijeva i postupno pojačava sve dok odjednom ne nastupi takav osjećaj kao da ti netko prislanja žarač o leđa. Bol je neizdrživa, adrenalin se diže jer znam da je netko iza mene tko mi to radi. I strah me probuditi iz toga sna, ali moram ako se želim osloboditi te boli i neopisivog straha. I kad se napokon nagovorim da se probudim, bol polako prestaje, ali i dalje ostaje onaj strah tko je iza mene, jer kao što sam i znala, probudila sam se u istom položaju u kojem sam bila – licem prema zidu.


U zadnje vrijeme sam pod mnogo stresa i sjetila sam se ovog sna... Imate li vi jednu noćnu moru koja vas je znala progoniti? Imam snovolovku ali očito nije pomogla jer me ovaj san znao često progoniti. 

Nema komentara:

Objavi komentar