utorak, 14. listopada 2014.

Moment of inspiration

I remember that day like it happened yesterday. I remember the day when my heart broke in million pieces, when I lost you, my forbidden love, my best friend.

Photo from Grič, Zagreb, Croatia. My favourite place to think about everything...
You were everything I had back then. I had too much of worries, my heart was itching from pain and lost. You always made me laugh no metter how sad I was.


You were friend like I never had and now that I think about it; I’ll never have someone like you. You were selfless, always there when I needed you, giving best advice for every situation, taking me on little tours around city showing me hidden corners I never knew existed. Oh, how I wish to turn back time. I wish I can get you back. But my sad heart knows that I can’t. I lost you forever.
You knew I secretly loved you. You knew. And I knew you loved me too. You showed me with every smile you gave me, with every hug, with every word. . . She knew you loved me . . . and she knew that I loved you.  But we did nothing. We loved each other secretly at day and openly at night when you come in my dreams and I in yours. I once quoted Tinkerbell to you: “You know that place between sleep and awake? That place where you still remember dreaming? That's where I'll always love you... That's where I'll be waiting.

You know what is sad? I can’t remember color your of eyes. I can't remember sound of your laugh. All I remember is warmth and comfort of your hug.

I’ve cried when I lost you. I’ve cried like I never cried before. My heart was pounding in my chest screaming at me. It was screaming because I was the one who left. I was the one who left without any word. It wasn’t my choice but I did it. You can’t imagine how I felt, how I fell now. . .


I’m sorry. I’ll regret my decision for the rest of my life.

(Don't copy this text. If you want to use it, please contact me first.  Thank you.)



Sjećam se tog dana kao da je bilo jučer. Sjećam se dana kad se moje srce razbio u milijun komada, kad sam te izgubila, moju zabranjenu ljubav, mog najboljeg prijatelja.

Ti si bio sve što sam imala tada. Imala sam previše briga, srce me je svrbjelo od boli i gubitka. Ti si me uvijek nasmijao bez obzira koliko tužna bila.

Bio si mi prijatelj kakvoga nikada nisam imala, a sad kad razmislim o tome; nikada ni neću imati nekoga poput tebe. Bio si nesebičan, uvijek tu kad sam te trebala, davao mi najbolje savijete za svaku situaciju, vodio me na obilaske diljem grada pokazujući mi skrivene kutke za koje nisam ni znala da postoje. Oh, kako želim vratiti vrijeme unatrag. Voljela bih da te mogu vratiti. Ali moje tužno srce zna da ne mogu. Izgubila sam te zauvijek.

Znao si da te potajno volim. Znao si. A znala sam i ja da i ti mene voliš. Pokazao si mi sa svakim osmijeh koji si mi dao, sa svakim zagrljajem, sa svakom riječi. . . Ona je znala da me voliš. . . i znala je da sam ja voljela tebe. Ali nikada nismo ništa učinili. Voljeli smo se potajno po danu i otvoreno noću kada si dolazio u moje snove, a ja u tvoje. Jednom sam ti citirala Zvončicu: " Znaš li ono mjesto između sna i jave? Mjesto na kojem se još možeš sjećati sanjanja. To je mjesto gdje ću te uvijek voljeti. . . Tamo ću te čekati. "

Znaš što je tužno? Ne mogu se sjetiti boje tvojih očiju. Ne mogu se sjetiti zvuka tvog smijeha. Sve čega se sjećam je toplina i udobnost tvoga zagrljaja.

Plakala sam kada sam te izgubila. Plakala sam kao što nikad prije nisam plakala. Srce mi je lupalo u grudima vrišteći na mene. Ono je vrištalo, jer sam ja bila ta koja je otišla. Ja sam bila ta koja je otišla bez riječi. To nije bio moj izbor, ali sam to učinila. Ne možeš zamisliti kako sam se osjećala, kako se osjećam sada. . .

Žao mi je. Žaliti ću svoju odluku ostatak svog života.

(Nemojte kopirati ovaj tekst. Ako ga želite koristiti, prvo me kontaktirajte . Hvala vam.)


Paper is dead without words
Ink idle without a poem
All the world dead without stories

Without love and disarming beauty

Nightwish ~Song of Myself

Nema komentara:

Objavi komentar