četvrtak, 2. srpnja 2015.

Everyday life of a bookworm: Niz nesretnih događaja


Bok ljudi. Nadam se da što lakše podnosite ovu vrućinu. Negdje na plaži ili nekoj hladovini uz dobru knjigu?

Ovaj post bi trebao biti neka vrsta objašnjenja svega što je bilo i onoga što će možda biti. Možda vam na kraju ništa neće biti jasno, ali imam potrebu ovo napisati.

U zadnjih mjesec dana događale su mi se nesretne stvari, puno njih,  od tuda i naziv posta 'niz nesretnih događaja'. Događale su se takve stvari da me na kraju dovelo do jedne vrste živčanoga sloma i više mi nije bilo ponoći, znala sam da mi se sprema jedna ogromna promjena u životu i da će biti mnogo suza. I sada me steže u grlu dok vam ovo pišem.

Da vam sada ne objašnjavam što se sve to kod mene događalo – jer mogla bih napisati cijelu knjigu o tome – želim vam reći čime bih se mogla baviti u neko naredno vrijeme, duže ili kraće to iskreno ne znam, samo znam da sam na putu prema nepoznatoj destinaciji.

Svi koji me redovito prate znaju da sam zadnje pročitala Slatku bol i odmah se bacila na njeni nastavak na EJ koji Znanje planira uskoro izbaciti kod nas.  Moram vam priznati da sam nekako zapela sa tom knjigom. Možda je to samo u mojoj glavi i trenutno nisam raspoložen za takvu vrstu knjige, no čini mi se da za sada stajem oko stote stranice. Prva je bila fantastična no druga se iz svake nove stranice vrti oko seksa i to mi je poslalo naporno čitati. Doduše, možda se ne bih mogla ni sa njihovim emocijama nositi no nema veze, tako je kako je.

Već neko vrijeme stojim i sa P.S. I Still Love You. Jedva sam čekala da ova knjiga ugleda svjetlo dana, ali sada kada je tu stoji na polovici i ne ide dalje od toga. Iz kojega razloga? Ne znam.

Hoću li se prebaciti na čitanje nečega trećega? Iskreno, niti to ne znam. Nisam sigurna da sam u stanju čitati bez obzira na to što sam do sada svaki put kada je u stvarnome svijetu zaškripalo ja bih pobjegla u fikciju. Tako da se nemojte iznenaditi ako ovo ljeto zamanjka recenzija na blogu. Možda se to stanje promijeni jer moram nekako ispuniti besane noći (inače ću skrenuti do kraja).  Ako ćete redovito pratiti blog, i dalje će biti book blitzeva i giveawaya u koje ćete moći svakodnevno ulaziti i osvajati knjige. Na fejsu vam neću previše spamati zidove i objavljivati objave koje vas možda ne bi zanimale.

Ono čemu se nadam je to da bih se mogla posvetiti pisanju vlastite knjige. Molim Boga da me posluži inspiracija i da riječi iz mene poteku. Jednu priču stvaram već više od tri godine i svakom novom idejom tjeram je dalje i dalje. Voljela bih da je jednoga dana primite u ruke i da zavirite u moj svijet mašte. Nadam se da će mi se ta želja jednoga dana i ostvariti. Za sada mi samo ostaje sjesti i pisati, krvariti po papiru, iznesti svoju dušu i nadati se da će te imati priliku upoznati se sa mojom Eudorom.

Na fejsu  i drugim društvenim mrežama ćete me i dalje moći svakodnevno naći, tako da ako vam bilo što zatreba ili imate bilokakvo pitanje slobodno mi se javite.

Što se tiče svih onih koji su mi mislili poslati zahtjeve za recenzije, ovim putem vas molim da to ne činite. Iako je lijepo i laskavo dobiti takvu vrstu zahtijeva, bude i opterećenje pogotovo u ovakvo vrijeme.

Eto, mislim da je ovo bilo sve što sam trebala napisati. Nadam se da nisam ništa zaboravila.


2 komentara:

  1. Odmori se, zasluzila si 😄 posveti se sebi i sredi svoj zivot mi cemo uvijek biti tu bez brige 😄

    OdgovoriIzbriši