nedjelja, 3. siječnja 2016.

Glasnici Smrti - No 1.

-Jesi li predala članak?!- uspaničeno me upitala Tia.
-Evo još samo minutu i bit ću gotova.- rekla sam brzo tipkajući (više lupajući) po tipkovnici.
-Požuri. I sama znaš kako se vještica dere na nas kada kasnimo s rokovima.- nastavila me i dalje upozoravati (čitajte: požurivati).
-Rekla sam da ću uskoro biti gotova!- zarežala sam. Krajičkom oka opazila sam da se povukla u svoj odjeljak. Žurila sam se, jako sam se žurila. Rok za predaju članka mi je istjecao za pet minuta. Na svu sreću pisala sam zadnju rečenicu.
Iiii, točka na kraju. Zamalo sam prebila tipkovnicu koliko sam jako lupila po njoj. -Napokon.- rekla sam pobjedonosno. Kliknula sam ikonicu printaj  kada mi se na ekranu pojavila instant poruka:
Vještica je na metli.
Pogledala sam oko sebe i ugledala šeficu kako jurca prema meni. Printer je napokon ispljunuo članak van. 
-Što je Dawsonice, opet kasnite s člankom?- upitala me strogim glasom. Ponosno sam podigla članak iznad glave i pružila joj ga.
-Ovaj put je sve na vrijeme.- rekla sam uzdignute glave.
-I bolje Vam je. Izgledate mi nekako mamurni Dawsonice.- primijetila je,- Bolje bi Vam bilo da se malo sredite, a sad se bacite na pripremanje za novi članak.- rekla je i okrenula se prema svima zaposlenicima koji su krajičkom oka pratili ovu njenu 'blagu' prodiku.- Novi rok za predavanje članka je za tri dana do pola četiri, nakon toga časopis ide u tisak s vašim člankom ili bez njega. Ako ga ne predate letite van kroz prozor. I to onaj zatvoreni! Niste ni svjesni koliko ljudi samo čeka da im se otvori radno mjesto u našem časopisu!- završila je govor koji je do sad valjda već sto puta ponovila, zatim odmarširala prema svom uredu.
Gledala sam njen savršeni hod prepun strogoće. Kako je samo uspijevala tako brzo hodati u potpeticama višim od deset centimetara, a da se ne razlijepi ko palačinka o pod?
Strašno me boljela glava od nje i njezina prenemaganja, prodika i kojekakvih pritužbi. Digla sam se od računala i izašla iz svog odjeljka. Morala sam se osvježiti i to pod hitno. Nisam mislila da će primijetiti moju mamurnost. Tko je vidio tulumariti u nedjelju? Ma sama sam si kriva što sam si dozvolila da me društvo nagovori. Eto mi sad posljedica. Skoro sam ponovno zakasnila s predavanjem članka, hodam kao da sam još uvijek pijana, u ušima mi pišti kao ludo (čudim se što sam uopće uspjela izdržat onaj vještičin govor, a da joj nisam pljunula u facu jer sam trenutno bila tako raspoložena), a i oči su mi se počele sklapati same od sebe. Stvarno, pa gdje mi je bila pamet kada sam se napila onako jučer? Mislim, ne, znam, društvo će dobit prodiku zbog ovog. Ne samo da sam skoro zakasnila s člankom nego sam trčeći s kavom u ruci do posla skoro razbila glavu na pločniku. Mrzim one stupiće kraj ceste. Koji ih je kreten uopće postavio tamo?! Izgledaju kao neka prijetnja koja samo vreba iz prikrajka da te zaskoči. Da nije bilo nekog dečka iza mene koji me je povukao za kaput bila bi se rastepla, u najgorem slučaju pala pod nečiji automobil. Sve u svemu željela sam da ovaj dan prođe što prije. Na svu sreću radno vrijeme nam je završavalo za pola sata.
Trkom sam ušla u ženski toalet i nagnula se nad umivaonik. K vragu, sa sobom nisam uzela nikakve tablete protiv glavobolje! Pustila sam vodi i zapljusnula si lice. Uzela sam papirnati ručnik i obrisala se. Tek kad sam se pogledala u ogledalo shvatila sam što sam napravila Ona tona šminke koju sam danas u jutro stavila samo kako bih prekrila mamurluk sada ja bila na sve strane razmazana. Maskara, puder, rumenilo i ruž bilo mi je skroz razmrljano po licu.
-A sranje!- uskliknula sam. Uzela sam još par papirnatih ubrusa, namočila ih u vodu i prionula na posao čišćenja lica. Čula sam kako se vrata toaleta otvaraju. U ogledalu sam ugledala kako Tia ulazi.
-Znaš, maškare su odavno prošle.- rekla je blago se smiješeći.
-Hvala što si me podsjetila.- rekla sam kiselo.
-Ajde ne budi takva, pa stigla si predati članak na vrijeme.
-Ma joj boli me za članak, uvijek ga stignem predati na vrijeme. Krava je primijetila da sam mamurna. Kako vas samo mrzim, vi ste krivi što sam se onako jako napila jučer!- prosikta sam.
-Hej draga moja nisam ti ja držala usta otvorena i lijevala alkohol u usta.- podsmjehnula se.
-Svejedno, trebala si me odvući doma ili nešto slično! -Počela sam se duriti dok sam gotovo ribala lice. Tia je samo stajala tamo prekriženih ruku i gledala što radim. Napokon sam završila i dobro se pogledala u ogledalo.
Moje inače blijedo lice sada je bilo prepuno crvenih ranica koje je izazvalo nenormalno skidanje šminke. Moje zelene oči bile su umorne i blago krvave. Usne, bile su natekle od skidanje trajnog ruža. Koji je kreten vidio proizvoditi ruž koji se teško skida?! Moja crvena kosa koja je inače uvijek uredna, sada su kovrče visjele neuredno razbacane na sve strane. Imala sam kokošinjac na glavi, blago reći.
Uzela sam gumicu za kosu koju sam uvijek imala kao narukvicu na ruci te ju privezala što sam ljepše mogla pritom počupavši pola kose. Tia je i dalje stajala sa strane i sve to promatrala.
-Što da napravim s licem?- upitala sam.
-Reci: Tia imam sreće što si mi prijateljica.- rekla je Tia.
-Zašto bih to rekla?- upitala sam zbunjeno.
-A nisi sretna što smo si frendice?- upitala je nadureno.
-Ma jesam, al kakve to sad ima veze s čim?
-Samo reci i vidjet ćeš.
-Oke, Tia imam sreće što si mi frendica. -rekla sam kolutajući očima.
Nabacila je kes na facu i iz džepa izvadila sveto trojstvo. Maskaru, puder i ruž.
-Ma Tia, -krenula sam prema njoj i glasno ju cmoknula u obraz,- spašavaš me!
-I drugi put.- rekla je nasmiješeno.- Ajde sredi se sad, imamo još petnaest minuta i slobodni smo. Idem ja sad natrag na pravljenje da nešto radim.- rekla je i otišla.
Sada sretnija, uzela sam sveto trojstvo i prionula na posao. Za pet minuta izašla sam iz toaleta, skoro pa dobro sređena. Otišla sam do svog odjeljka. Tia je nešto prčkala po tipkovnici.
Poslala sam joj instant poruku.
Ash: Kamo ćemo nakon posla?
Tia: Do našeg kafića. Nate nas čeka.
Ash: Odlično! Jedna kava bi nam odlično sjela.
Tia: Ti dobro znaš da ja kavu ne pijem!
Ash: Joj dobro za tebe čaj. -.-'

Tia: Oke, još samo pet minuta.


Evo kako sam si zamislila Ash. Nadam se da vam se svidjelo :) 
Do sljedeće nedjelje... :*


Nema komentara:

Objavi komentar