nedjelja, 10. siječnja 2016.

Glasnici Smrti - No 2.

Kada je radni dan napokon završio, krenule smo prema našem omiljenom kafiću u kojem bi često bile na kavi. Oke, ona je vječito pila čaj jer je vjerovala kako kava ispire mozak. Onda bi mi po tome između ušiju trebala biti sama šupljina jer sam bila veliki ovisnik o kavi. Al' dobro. Uvijek je govorila kako je čaj odgovoran za njezin dobar izgled, ali budimo realni, svi mi dobro znamo da čaj nije imao nikakve veze s genetikom. Mama joj je bila bivša manekenka, a ona je poprimila dobar dio tog božanskog izgleda. Duga plava kosa, prekrasne plave oči, uska, prekrasna figura, duge i vitke noge. Da je htjela mogla se baviti manekenstvom bez problema, no nije krenula majčinim stopama već je gradila karijeru u novinarstvu. Kao i ja. Ili smo barem bile u nekakvom usponu. Obje smo sanjale o danu kada ćemo zajedno voditi jedan odličan časopis koji bi bio uspješan i za koji bi svatko znao. Naravno, to je još uvijek bio samo san. Nadale smo se da će se barem jednog dana ostvariti.
Tia je bila sva nekako sretna. Znala sam što joj je na umu. Danas joj je bila godina dana kako je u vezi s Nateom. Bila sam poprilično sretna zbog njih dvoje. Prvi razlog tome je što su uspjeli prebroditi tih godinu dana skupa bez ijedne svađe. Drugi razlog bio je taj da mi je Nate u tom vremenu postao najbolji prijatelj i stvarno sam vjerovala da su njih dvoje stvoreni jedno za drugo. A treći razlog je taj da mi je trenutno trebalo malo sreće. Naime, razlog moje ovolike mamurnosti bio je sasvim opravdan. Mogla sam biti sretna i vesela samo kada bi se nalokala kao krava da nisam znala ni tko sam ni što sam. Tu metodu sam uspješno primijenila tijekom ovog vikenda i skroz je upalila. Cijeli vikend bila sam vani s društvom. U petak sam se vratila s posla, na večer izašla, ostala vani do šest u jutro, jedva došla doma, bacila se na krevet, spavala do pet na večer, ponovno izašla, naroljala se, došla doma, spavala, probudila se i opet se napila ko glupača. U životu nisam imala ovoliko alkohola u sebi kao sada. Uopće je čudno što nisam dobila trovanje alkoholom. A evo i razloga tome. Moj dragi, ma predragi dečko me napucao još prošlog četvrtaka. Učinio je to poprilično otmjeno. Bilo je nešto u stilu „Draga oprosti, ali zaljubljen sam u drugu“. Čim mi je to rekao zviznula sam mu šamarčinu od koje je samo mogao vidjeti zvijezde.
Na tog majmuna sam potrošila više od godinu dana svog života! Više od godinu dana, da bi on na kraju došao i rekao „zaljubljen sam u drugu“. Dobro nek' ti bude. Ja neću plakati za tobom (barem sam tako mislila). Držala sam glavu ponosno gore, sve dok se nisam napila ko glupača i rasplakala se kao mala beba. Na svu sreću, učinila sam to u svom stanu, daleko od očiju javnosti. Raspadala sam se. Nisam željela da sve završi na tako ružan način. Istinu za volju, zapravo sam sanjala dan kada će me zaprositi, a on meni lijepo da nogu. Bilo mi je dvadeset i pet godina i moja draga majka je smatrala da bi mi bilo vrijeme da se udam i osnujem obitelj. E pa draga majčice, dečko mi je dao nogu. Naravno to joj još nisam rekla, ali morala sam se suočiti s i njom.
Hodale smo ulicom prema kafiću. Tia mi je istodobno prepričavala jučerašnje događaje. Ona je očito cijeli vikend ostala trijezna. Po njenoj priči, na sred plesnog podija sam zgrabila nekog lika i tako ga zbarila da dotični nije više znao za sebe. 
-Ti si to trebala vidjeti!- objašnjavala je kroz glasni cerek,- Bila si totalno pijana. Razbacala si se po plesnom podiju i to s flašom šampanjca u ruci. Nemam pojma od kud se taj lik pojavio, ali kako si ga samo zgrabila. Bože sačuvaj! E poljubila si ga tako strastveno da se nakon tog tvog poljupca skoro srušio tebi dolje pod noge. Ne stvarno... -i dalje se cerekala ko luda.
-Je li lik uopće bio zgodan?- upitala sam pokušavajući se (bezuspješno) sjetiti ičega od sinoć.
-Još kako. Lik je bio totalni komad! Trebala si ga samo vidjeti. Pa zar ti nije dao svoj broj nakon toga?- upitala me.
-Nemam pojma.- rekla sam.- Ne sjećam se nikakvog zgodnog lika.
-Ja mislim da ti je dao broj, barem sam vidjela da ti je nešto dao.
-Čekaj, ako mi je nešto dao onda bi to po prilici trebalo biti u ovoj torbici.
Nosila sam istu torbicu koju sam imala sa sobom i jučer. Ušle smo u kafić. Ugledavši Natea, krenule smo prema njemu. Nate je bio prekrasni visoki dečko plavo smeđe kose i plavih očiju. Bio je fin i dobar, savršen za Tiu. Stvarno je bio lijep i sladak i mogao je imati svaku jer su cure definitivno uzdisale kad bi prošao pokraj njih. On je odabrao Tiu i to mi je bilo drago. Njih dvoje si čak i nekako pašu. Imaju slične stavove o životu, oboje su lijepi, pametni, prepuni mladosti... Savršen su par. Tia mu se bacila u zagrljaj, a ja sam sjela nasuprot njih dvoje bacivši torbicu na stol. Prišla nam je konobarica želeći uzeti narudžbe.
-Samo kavu.- rekla sam odsutno.
-Meni čaj od jagode i vanilije.- rekla je Tia.
Počela sam prekopavati stvari u nadi da ću pronaći nešto, bilo što. Bilo kakav dokaz koji bi dao naslutiti što se jučer događalo.
 Novčanik, mobitel,  parfem, rokovnik, kemijske, žvakaće gume, maramice... nigdje papirića.
Uzela sam torbu za rubove i istresla sav sadržaj na stol. -Što to izvodiš?- upitala me Tia.
     Nemam pojma koji mi je bio vrag, no željela sam pronaći taj papirić. Nisam joj odgovorila već sam prekopala još jedanput po svim stvarima na stolu. Papirić, papirić, ma gdje si pobogu?!
     Primila sam rokovnik za korice i istresla njegov sadržaj na stol. Sve sam iskaznice držala sam spremljene u malom džepu  koji je bio napravljen za to. Samo je jedna iskaznica pala na stol.
Pogledala sam što piše.
Mack Griffin
Menadžer
(...Bla bla blaaa...)
    Njegov broj telefona u uredu, broj mobitela, adresa tvrtke za koju radi.
-Bingo!- uskliknula sam.
-Pronašla si ju?- upitala me Tia pogledavši znatiželjno.
Pružila sam joj iskaznicu. Kratko ju je pogledala, prevrtjela u ruci.
-Hej nešto piše odzada.- rekla je, a zatim pročitala,- „Nazovi me“.  Opaaa.- počela se smijati,-Hoćeš li mu se javiti?
-Da, ali samo da mu se ispričam za ono što sam nepromišljeno napravila.
-Joj Ashley, uopće nisi fora. Što ako je zgodan?
-Onda ga možda i zadržim.- vragolasto sam se osmjehnula iako sam se samo šalila.
-Nazovi ga sada.
-A - a, nema šanse.- pobunila sam se.
-Ma nazovi ga.- rekla je.
-Kak' da ne. Nate, što ti misliš?- upitala sam ga želeći dobiti i muško mišljenje.
Pogledao me onim svojima plavim očima u koje se Tia toliko zaljubila, te na kratko razmislio.
-Pa nazovi ga, nemaš što izgubiti. Nema veze i ako se osramotiš, ionako ga vjerojatno nećeš više nikada vidjeti.
Kako je taj Nate samo bio mudar. Vrlo dobar odgovor.
-Vidiš kad to tak postaviš, možda ga čak i nazovem.
Konobarica nam je donijela ono što smo naručile. Zahvalila sam joj.


Nakon pola sata provedenoga s njima izrazila sam želju za odlaskom. Znala sam da Nate sprema nešto lijepo i romantično za Tiu zato sam se na vrijeme povukla. 
Pozdravila sam ih, te izašla na ulicu i krenula prema svom stanu koji se nalazio koji kilometar niz glavnu ulicu prema sjeveru. Danas mi se nije išlo taksijem, bila sam raspoložena za šetnju.
Kratko mi je zazvonio mobitel. Znak za poruku.

Tia: NAZOVI GA! Btw. želim znati što je rekao.. od riječi do riječi! =)

Baš je nešto zapela za tog lika! Ako joj se toliko svidio što si ga nije uzela?! Ah, da, Nate... Mislim stvarno, ni ne sjećam se kako je lik izgledao. Jaooo.... ovo nije bilo nimalo lako. Nazvati nekoga koga se ni ne sjećaš, nekoga tko te do sad već vjerojatno zaboravio... Toliko razloga protiv, a ja uz to ne vidim ni jedan razlog za.
Što da na kraju učinim. Nazvati ili ne nazvati, pitanje je sad Što ako se toliko izblamiram da ću samo htjeti propasti u zemlju. Istinu za volju ne bi mi bilo prvi put. Možda Nate ima pravo, ako mi se to i dogodi nema veze, vjerojatno ga više nikada u životu ni neću sresti.
Na kraju sam odgovorila: Dobro evo nazvat ću ga!
Poslala sam poruku, pričekala da mi dođe izvješće, prekopala po torbici, našla iskaznicu, utipkala broj, duboko udahnula i pritisnula tipku zovi.
Zazvonilo je tri put, a onda se javio.
-Molim?- čula sam glas s druge strane.
Još uvijek stigneš poklopiti!
-Ovaj... jesam li dobila  Macka Griffina?- upitala sam uspaničeno, pomalo promuklim glasom.
 -Da izvolite.- rekao je pomalo službenim tonom.
-Ja, pa, ovaj, ovo je nezgodno... ne znam sjećate li me se uopće, ali dali ste mi iskaznicu jučer... na tom jednom tulumu.....- jedva sam izustila, a bogami i mucala sam ko luda. Super sad će još pomislit i da sam retardirana ili nešto slično.
Na trenutak je nastupila tišina.
-Oprostite nisam trebala nazvati. Oprostite na smet...- krenula sam se ispričavati kada me usred riječi prekinuo.
-Ti si ona cura od jučer?- upitao je s više zanimanja u glasu.
-Da ako misliš na onu koja je bila toliko pijana da je jedva stajala na nogama.- nadodala sam mršteći se.
-Ti si ona koja me onako poljubila?- upitao me.
Osjetila sam kako mi krv navire u obraze.
-Da, ja sam ta.- rekla sam kao da priznajem krivnju.
-Mislio sam da me nećeš nazvati.
-Oh ni ne bih,- priznala sam,- prijateljica je bila ta koja me nagovorila.
-O pa, ovaj... jesi li za to da se nađemo nekad na kavi ili nešto slično?
-Kava bi bila u redu.- složila sam se.- Samo reci kad i gdje.
-Može sutra u jutro?
-Bit ću na poslu. Neki drugi put?
-Onda petak? U petak na večer si slobodna?
-Da, naravno. Gdje?
-Na uglu Pete i Sedme? Recimo.. oko šest sati. Može?
-Nema problema...- rekla sam, a onda se sjetila,- Zapravo ima jedan omanji problem.
-Koji?
-Ne sjećam se kako si izgledao.- rekla sam s prizvukom žaljenja u glasu.
-Hm, pa... Možemo ovako, nosi crveni šal oko vrata pa ću te ja već nekako naći.- rekao je.
-U redu. Onda se vidimo.
-Da, vidimo se. Bok.
-Bok.- rekla sam i klizno zaklopila mobitel. Jedan dio posla je obavljen.

Poslala sam poruku Tiji: Rekla si da ti javim kako je prošlo... naći ćemo se u petak na večer.. sutra dobiješ više detalja.. ;)

Nisam baš sigurna jesam li bila sretna što sam se pristala naći s osobom koju u životu nisam vidjela, tj. nisam sjećala da sam visjela. Što ako se nekako ispostavi da je lik neki manijak.
Daj se urazumi! Pa lik je menadžer. Menadžeri nisu manijaci, zar ne?
ZAR NE?
Ne smijem biti paranoična. Razgovor je prošao bolje no što sam očekivala. Čudila sam se sama sebi kako je ovo bilo uspješno izvedeno. Upoznat ćemo se. Što ću obući?!
Za jedno sam sigurna... moram nabaviti crveni šal!




Nema komentara:

Objavi komentar