nedjelja, 7. veljače 2016.

Glasnici Smrti - No 6.

Napokon sam se našla u svom najdražem autu (Audi Q7).
Iako sam imala auto, rijetko bih ga koristila. Na posao sam išla pješice jer je u gradu uvijek bila užasna gužva, a i hodanje je bilo zdravije i zabavnije kada bih išla s Tiom. Auto je bio tu svaki put kada sam išla kod roditelja ili na neki put izvan grada.
Izašla sam iz garaže. Po prvi put ove godine snijeg je počeo lagano padati.
Nisam znala na koji način razmišljati o tome što mi je... a super, ako izgovorim njegovo ime u mislima on će se automatski pojaviti ovdje, a trenutno mi nije trebao. Dakle, mogu razmišljati o tome ali nikako ne smijem pomisliti na njegovo ime jer mi je trenutno trebala samoća.
Ja ću postati isto što i on, kada za to vrijeme dođe. Znači, kada ću umrijeti. Kad će to biti? A da ga i pitam vjerojatno mi to neće htjeti reći. Kad bolje razmislim nisam ni željela znati. Vidi ironije, to će vjerojatno biti još večeras jer će me majka zadaviti kad joj kažem da više nisam u vezi s Christianom. On je po njoj bio pravi izbor za mene. Dvije godine stariji od mene, uglađen, pametan, zgodan i (još kao bonus) preuzeo je obiteljsku tvrtku koja je odlično poslovala. Istina i ja sam mislila da je on za mene, da smo stvoreni jedno za drugo i da će me zaprositi pa ćemo cijeli život živjeti s lijepom i zdravom djecom i pametnim unucima. Očito me tata, dok sam bila mala, previše „šopao“ bajkama poput Snjeguljice, Trnoružice i Pepeljuge. Sve one su živjele sretno do kraja s ljubavi svog života. E pa ovdje očito neće biti sretnog kraja. Ovdje ću jedino ja ostati sama i biti ću jedina ružna stara bakica bez djece i unuka! Cijela je budućnost propala u tom jednom trenutku kada je on rekao da više ne želi biti sa mnom. Cijeli svijet se srušio, a svi mi dobro znamo kako je to završilo preko vikenda (ja pijana).
Očito je da nisam smjela dopustiti da mi se to dogodi, očito je. Mislim na onaj dio s opijanjem, ali što je tu je, prošlost se ne može mijenjati (osim ako nisi Doc iz filma Povratak u budućnost, hehehe). Ne, ozbiljno, koliko god to željela promijeniti je ne mogu. Sada barem znam da nije zabavno biti pijan nekoliko noći (i dana) uzastopce. Mislim, cijeli dan biti mamuran, užasan izgled i najmanji zvuk koji zvuči kao da bomba pada pokraj tebe, ne hvala. Stvarno, nikad više. To mi je bio prvi i zadnji put da sam se toliko napila. Čašica dvije, oke, dalje od toga neću ići.
Napokon sam došla do kuće roditelja. Otišla sam sa stražnje strane kako bih parkirala na svoje mjesto u garaži. Primijetila sam da je snijeg počeo padati sve jače i jače.
Kuća mojih roditelja bila je jako velika, skoro pa ogromna. Zapravo bila je tipična bogataška kuća s velikim travnjakom i prilaznim putem. Boja kuće bila je bijela (ja kažem: bljak!).
Ušla sam na kuhinjska vrata. Kuhinja je naravno bila velika, raskošna, odlično opremljena.
-Bok Dorian.- pozdravila sam kuhara koji je već godinama radio za moje roditelje.
Bio je malo viši od mene, debeljuškast kao i svaki drugi kuhar, dobroćudnog izraza lica.
-Gospođice Ashley moram primijetiti da ste danas izrazito lijepi.- rekao je talijanskim naglaskom. Da, bio je iz Italije.. zapravo ta priča oko njegovoga dolaska je bila poprilično smiješna. On je u Italiji bio glavni kuhar u jednom restoranu u Genovi. Moji su se roditelji toliko oduševili njegovim kuhanjem da su mu masno platili da dođe kuhati za njih...
-Hvala ti na komplimentu.- rekla sam i blago se zarumenila.- Nego što će danas biti fino za papati?
-Iznenađenje, to će biti iznenađenje.- rekao je sa smiješkom na licu.
U tom trenu ušla je Nelly. Dobra cura mojih godina koja je vodila kućanstvo. Bila je niža od mene, sva sićušna, ali vrlo efikasna. Boja kose bila joj je plava, kao i njene oči.
-Ej Nelly,- pozdravila sam ju, - je li moja majka tamo?
-Da je, čeka te.- rekla je, a onda me pozvala pokretom ruke da pođem za njom.
-Kako si ti?- upitala sam ju.
-Odlično, hvala na pitanju. Ti?
-A ide nekako. Bit će bolje.
Provela me kroz mali hodnik pa sve do onoga većega, te smo tek onda ušle u dnevni boravak.
Naravno, sve je bilo lijepo uređeno, o tome ne moram ni pričati. Razna remek djela bila su obješena po zidovima, antikni namještaj, plazma koja se tamo uopće nije uklapala...
-Gospođo Dawson.- pozvala ju je Nelly, -Gospođica Ashley je stigla.- rekla je te se pokupila prema kuhinji.
-Oh Ashley, napokon si došla.- ustala je s kauča na kojem je do sada sjedila i zagrlila me čvrsto. Čudno..
-Da majko, evo me.- također sam je zagrlila.
Moja je majka bila moje visine, uvijek dotjerana. Njeno lice je još uvijek izgledalo mlado (ali nemojte se zavaravati, nije izgledala kao da joj je dvadeset, ne, njoj je bilo pedeset i pet, ali je izgledala kao da ima četrdeset i pet). Kosa joj je bila još uvijek smeđa (zahvaljujući boji za kosu).
-Nego kako si mi? Lijepa haljina.
Oke, nešto nije u redu s njom. Od kad se ona ponaša ovako lijepo prema meni. Ovako nije bila dobra prema meni već više od deset godina. (???)
-O hvala, dosta dobro, hvala na pitanju. Ti?- odgovorila sam pomalo zatečena.
-Ma ide nekako, znaš i sama. Nelly.- pozvala ju je, a ona se odmah pojavila.
-Što bi htjela popiti?- upitala me mama.
-Nešto toplo, molim te.
-U redu, onda nam donesi dva čaja od borovnice, to je sve za sada.
Nelly je kratko kimnula i odmah otišla.
-Gdje je tata?- upitala sam.
-On je u salonu, doći će za nekoliko minuta. Nego pričaj mi, kako je na poslu, kako je Tia?
Oke, na neki čudan način je postala ljubazna, preljubazna. To je bilo jezivo. Imala sam neki glupi osjećaj da je ovo zatišje pred oluju.
-Ovaj...- na trenutak sam se zbunila, - pa na poslu je u redu, danas sam obavila posao i prije no što sam trebala pa sam dobila slobodno poslijepodne. A Tia? Tia je.. ona i Nate su se zaručili jučer.
-O kako je to lijepo.- ciknula je ona, a ja sam ju pogledala pogledom jesu - tebi - sve - na - broju.- Svakako im čestitaj u moje ime!
Nelly nam je donijela čaj, a onda ponovno otišla prema kuhinji.
Začula sam kako se vrata salona otvaraju te sam se brzo, s velikim smiješkom na licu jer ću vidjeti tatu, okrenula  prema nadolazećem zvuku. Velika hrastova vrata su se otvorila, a meni je smiješak odmah izblijedio.
Stajao je tamo, otvarajući vrata. Visok, dotjeran, naravno u skupom odjelu. Njegova kosa uredno počešljana. Bez smiješka na licu. Bio je to nitko drugi nego Christian glavom i bradom.
Što on radi tu? Htjela sam pitati, a onda mi je sve došlo pred oči.
Naravno, pa kako sam mogla biti glupa. Moji roditelji još uvijek misle da smo zajedno, a moja ga je majka uredno podsjećala na to da dolazi na večere kao i mene samu.
O ne, ovo je loše, ovo nije dobro... Naglo mi je postalo prevruće.
Odjednom se začulo zvono na prednjim vratima.
Nelly je brzim korakom krenula otvoriti vrata.
O Bože molim te da nije onaj tko mislim da je, o Bože molim te da nije onaj tko mislim da je.. ponavljala sam u sebi. O ne...
Čim su ušli požalila sam što sam uopće došla ovamo.
Zašto ja Bože? Zašto ja?




Ova večer nije mogla biti gora ni da je htjela biti. Ne znam kako.
Sjedili smo svi za stolom. Moj tata na čelu. Mama njemu s desna. Ja pored nje, Christian pored mene. Njegovi roditelji su također stigli. Oni su sjedili tati s lijeva.
Bilo mi je užasno neugodno. Morala sam sjediti pored tog, tog.. prevaranta i još pokraj majke koja je neočekivano postala ljubazna.
Osjećala sam se užasno ugroženo. Samo sam čekala da se dogodi nešto loše, nešto što će pokrenuti cijelu lavinu. Nimalo mi nije bilo ugodno sjediti pokraj Christiana. Borila sam se sa željom da mu iskopam oči svaki put kada bi mi pogled odlutao prema njemu. Je li sad sretan, pitala sam se. Pruža li mu ona sve što sam mu ja pružala? Kako mu je s njom? Je li lijepa? Je li pametna? Je li bolja od mene? Pa sigurno je, jer da sam ja nešto valjala sigurno bi još uvijek bili skupa...
Pogledala sam tatu tužnim pogledom. Čavrljao je s Christianovim ocem.
Njegov otac bio je isti on, samo sa sijedom kosom. Njegova majka, pa recimo da je bila slična mojoj, samo što je izgledala malo starije.
Dok smo čekali da nam Nelly posluži glavno jelo moja majka je upitala jedno pitanje od kojeg smo svi umuknuli za stolom...
-Nego Christian, kada si mislio zaprositi Ashley?
O ne....!!!!!! Željela sam vrištati.
-Ovaj...- Christian je počeo zamuckivati.
-Christian i ja više nismo zajedno.- ispalila sam ko iz topa.
Istog trena se njegova majka zagrcnula pićem kojeg je pila.
-Što?!- uskliknula je moja mama.
-To što si čula. Christian i ja više nismo zajedno.- ponovila sam.
-Kako? Od kad?- umiješao se njegov otac.
-Od prošlog četvrtka.- odgovorio je Christian.
-Dobro ljudi pa jeste vi normalni?- počela je mama s bombardiranjem.- Kako ste samo uspjeli upropastiti dobru vezu?
Ali ne, nije to bilo dovoljno. Umiješao se i Christianov otac derući se na njega na isti načina kao i moja majka na mene. Jedino su moj otac i njegova majka ostali postrance.
Naslušala sam se svega, od toga kako nemamo pojma što radimo sa svojom budućnosti, kako smo upropastili svaki trud koji je uložen u nas.. sve sam šutke podnijela sve dok moja predraga majčica nije rekla nešto.
-Ti si niškorist! Kako si mogla upropastiti sve? Kako si mogla odbaciti odličnu budućnost? Sve si dobila servirano na pladnju! Kako si mogla biti tako glupa?
Do tad sam ju slušala pognute glave, ali kada me nazvala glupom, više to nisam mogla tolerirati. Čak su i Christian i njegov otac stali sa svađanjem kada sam dobila izljev bijesa.
-E sad bi bilo dosta!- viknula sam.- Dosta mi je tebe, dosta mi je svega ovoga! Dosta mi je jebenih večera srijedom! Ponašaš se kao derište! Nakon bakine smrti više uopće nisi bila dobra majka! Kako si mogla? Kada sam ja najviše trebala majku, ti si postala ledena kraljica! Imaš sreće što je tata bio sposoban da me preuzme na sebe! Još nešto, nisam ja kriva što je ovo sve tako završilo! Kriv je vaš savršeni sinčić!- obratila sam se njegovom ocu koji me gledao s pitanjem u očima.- Da, tako je, on je taj koji je sve ovo prekinuo. A da iskreno kažem baš me briga, neću više plakati za nekim tko me prevario i rekao da voli drugu. Christian hvala ti što si mi otvorio oči, napokon vidim da su dobra većina muškaraca svinje!- rekla sam vrlo glasno, brzo se ustala od stola i krenula iz blagovaonice.
-Nelly!- vrisnula sam.- Smjesta mi donesi kaput!
Odmah se stvorila s mojim stvarima, a ja sam, brže bolje, izašla na stražnja vrata.
Ovo je stvarno bilo grozno, užasno. Sve što je ona izgovorila, sve što sam ja izgovorila. Iako je sve što sam rekla bila istina, nisam to trebala napraviti.
Istina, stvarno su mi večere srijedom išle na živce. Kao i moja majka. Sve je bilo točno što sam joj rekla. Od kad je baka umrla ona više nije bila ista osoba. Na početku se povukla u sebe, a kad je izašla iz te, nazovimo to krizom, ni onda nije bila ista ona koja je bila prije. Prije je puno vremena povodila sa mnom, igrale smo se i zabavljala me na sve moguće načine. Tada je tata preuzeo sve to na sebe, gotovo cijeli odgoj. Nikada nije želio da me dadilja odgaja. Sada se zapravo čudim kako je uspio izgraditi uspješnu karijeru dok se brinuo za mene, pomagao mi oko škole i išao na svaki roditeljski kada je bio. Zapravo tada je bilo kao da nisam ni imala majku. A trebala sam ju, očajnički sam ju trebala. Mislim, kako se obratiti ocu kada po prvi put u životu budeš razočarana zbog nekog glupog dečka (sva sreća bio je pun ljubavi i razumijevanja), kako se obratiti ocu za neke stvari o kojima bi samo s mamom trebala raspravljati? Kako? Mama je bila postala hodajući zombi. Sa mnom je rijetko razgovarala, ali čim bi netko došao ponašala bi se kao da je sve u redu, kao da je sve prekrasno i savršeno u redu. Morala sam joj priznati da je bila odlična glumica. Ne, nikako nije bila dobra majka. Nekako se unormalila  kada sam navršila kojih petnaest godina. Unormalila, pa sad bi se i o tome dalo raspravljati. Postala je oštra na jeziku, a kako sam ja tada bila u pubertetu i ja sam imala poprilično dug jezik pa bih joj na svaku odgovorila. Zapravo, u tom dobu nam je svađa bila jedina komunikacija. Kako da mi nije bilo teško uz svakodnevne tinejdžerske probleme, još me i ona morala podbadati svaki put kada bih učinila nešto krivo. Zapravo se čudim kako je tata uopće ostao s njom u braku, što ju nije tražio rastavu. Izgleda da mu je bilo previše stalo. Došlo mi je da vrištim!
Sjela sam u auto i glasno zalupila vratima. Za nekoliko sekundi došao je tata i sjeo na suvozačko sjedalo.
-Oh tata!- rekla sam tužno te ga brže bolje zagrlila.- Tako mi je žao što sam napravila scenu. Oprosti mi molim te.- počela sam plakati.
-Hej, hej mala, pa nemoj plakati. Christian mi je još u salonu rekao što je napravio. Ništa zato.
Ti si lijepa i pametna cura, već ćeš naći nekoga novoga. A ni ne brini se za scenu, ja sam već zaboravio na to.
-Ali rekla sam mami da je bila grozna majka, rekla sam svašta ružno.- rekla sam kroz suze.
-Ne brini za to. I ona sama zna da nije bila najbolja mama. Hej, nemoj plakati, hajde bit će sve u redu. Rekla si joj što si mislila. Nisi ti kriva što je ona postala takva, ona si je sama to dopustila. Nemoj plakati, bit će sve u redu.
-Nikad ti se nisam zahvalila što si bio uz mene kada ona nije bila. Divim ti se tata. Stvarno ti hvala. Volim te, da tebe nije bilo tko zna kako bih ispala.- rekla sam tiho.- Tata, kako to da ju nisi ostavio? Bila se jako promijenila, a ti si ostao uz nju.
-Nisam ju mogao ostaviti takvu, imao sam nade, još uvijek imam. A još ju uvijek i volim ma kakva god ona bila.
Ponovno sam ga zagrlila, a onda obrisala suze.
-Stvarno misliš da će biti sve u redu?- upitala sam ga.
-Naravno mala moja, uvijek je sve bilo u redu i uvijek će biti. Ja sam uvijek uz tebe što god bilo, znaš to.
-Hvala ti, stvarno si najbolji tata na svijetu.- rekla sam nadarivši ga smiješkom.
-Hajde ne moraš pretjerivati. Nego, možda ti je bolje da kreneš dok snijeg nije pojačao i napravio probleme na cesti.- rekao je brižno.
-Hvala na brizi. Da stvarno, bolje da krenem.- rekla sam.
-Nazovi me ako išta zatrebaš, volim te malena, znaš to.- rekao je.
-I ja tebe tata.
Još jednom me zagrlio, a onda je izašao.
Upalila sam auto i krenula natrag prema svom domu, prema svom utočištu.



Nema komentara:

Objavi komentar