nedjelja, 6. ožujka 2016.

Glasnici Smrti - No 10.

-Oke, sad bi bilo dosta! Urazumi se.- rekla sam sama sebi dok sam brzo hodala doma da se presvučem.- Ne smijem si dozvoliti da mi taj netko, a zapravo nitko, upropasti čitavi dan (ako ne i vikend). Lijepo ću se provesti i sve će ponovno biti ok.
Zatresla sam glavom kao da želim istjerati sve loše misli van.
Je li uspjelo? Nije. Ali sam se svom snagom uvjeravala da je sve OK dok u to na kraju ni sama nisam povjerovala.



S uvjerenjem da je sve super i zakon, stajala sam tako puna samopouzdanja na križanju Pete i Sedme pet minuta prije nego što smo se dogovorili.
Vjetar je puhao i nosio šal i moju kosu svud oko mene.
Bilo je nepodnošljivo hladno, pa sam počela cupkati na mjestu. Ruke sam i dalje držala u džepovima. Imala sam rukavice na njima ali mi je i dalje uspijevalo biti hladno.
 Isključila sam se iz razmišljanja. Nisam željela stvarati prevelika očekivanja jer sam znam da bih se vjerojatno razočarala. Mislim uvijek je tako bilo, a i bude. Sjećam se svog šesnaestog rođendana. Ah, kako bih to mogla zaboraviti. Moja očekivanja za taj su dan bila velika, mislila sam da će sve biti savršeno. Tata mi je dopustio da cijeli dan provedem s Tijom iako sam dobro znala da me htio voditi u kino, a onda me poslije toga počastiti velikom kriškom torte u najboljoj slastičarnici (to je postala naša mala tradicija tokom godina). Još ga se sjećam kako mi je rekao svojim ugodnim glasom :“Sad si velika cura. Ponosim se tobom. Što kažeš da sutra umjesto našeg izleta odeš s Tijom u grad pa se lijepo provedete?“ Žarko sam to željela, ali sam se iz čistog poštovanja i pristojnost morala praviti da mi je malo žao što neću dan provesti s njim. Mamu naravno nije bilo briga kamo ću ići. Dakle, pola dana sam provela kod Tije. Skupa smo se sređivale i isprobavale odjeću, pa smo bile u kinu na jednom odličnom filmu na kojeg smo se tako smijale da su nam sve suze tekle, potom se najele finih kolača (da nam je poslije čak bilo zlo). Prekrasno smo se provele. Mislila sam da ću lijepo doći doma, baciti se u krpe i fino zaspati, ali mama mi je morala upropastiti dan. Derala se na mene iz sveg glasa zbog nekog razloga kojeg se više ni ne sjećam. Derala se na mene punih petnaest minuta, a onda je došao tata i smirio ju. Vjerojatno joj je dao neku tabletu za smirenje. Nakon toga ja sam pala na krevet slomljena, sva u suzama. Svaki mi je rođendan zbog nje na kraju završavao na taj način. Razočarala sam se toliko jako da sam na kraju naučila kontrolirati svoja očekivanja....
-Hladno ti je?- upitao me ugodan glas iza mene.
Brzo sam se okrenula.
Ispred mene je stajao visoki dečko plavkasto smeđe kose (barem sam to uspjela zaključiti zbog rasvjete, već se spustio mrak). Njegovo lice je bilo poprilično lijepo. Pravilan nos, smeđe oči. Imala je Tia pravo, lik je bio zgodan.
-Da, je.- napokon sam odgovorila.- Stvarno je jako zima.
-Pa hoćemo li se onda skloniti s ove hladnoće?- rekao je podarivši mi smiješak.
-To bi bila dobra ideja.- odgovorila sam također mu se lagano osmjehnuvši.- Imaš kakvih prijedloga?
-Imam dosta. Ovako, kamo bi voljela ići: kino, neki kafić, restoran, možda kazalište u zadnji čas?
Na sekundu sam promislila. -Vodi me bilo gdje samo da je toplo.
Nasmijao se. - U redu, onda te vodim u dobro staro kino. S tim se nikad ne može pogriješiti.
-U pravu si.- rekla sam, pa smo krenuli niz Petu ulicu.
-Ovaj, pa nismo se ni upoznali kako treba.- rekao je te mi pružio ruku. -Mack Griffin.
Prihvatila sam ruku. -Ashley Dawson. I moram ti se ispričati zbog onoga preko vikenda. Jednostavno sam bila toliko pijana da nisam znala što radim. Ja.. čak se nisam ni sjećala što se dogodilo dok mi Tia, moja najbolja prijateljica koja je bila tamo, mi je ispričala što je bilo. Stvarno oprosti.
-Ma nemaš se zbog čega ispričavati. Nije da mi se to događa stalno, zapravo dogodilo se prvi put.- rekao je, a zatim prevrnuo očima na što sam se ja zvonko nasmijala.- Ali hej, da se to nije dogodilo ja bih vjerojatno sada sjedio doma ispred laptopa i sređivao zaostatke s posla. Zato, nemaš beda.
-Ma da, ovaj, samo, malo mi je sad neugodno što sam bila u takvom stanju. Mislim, žao mi je što sam bila jako pijana, inače nisam takva, to mi je bilo prvi put da sam se napila uopće.- posramljeno sam priznala.
-Pa zato ti i kažem, nemaš beda. I čime se ti baviš?
-Novinarka sam. Ti si pretpostavljam menadžer, mislim, tako je barem pisalo na podsjetnici koju si mi dao.
-Da, da jesam.- odgovorio je. -Čime se baviš u slobodno vrijeme?  
-Ničim pretjerano, volim pogledati koji film, pročitati koju dobru knjigu, izlazim s društvom kad mi se ukaže prilika i tako, ne bavim se ničim pretjerano zabavnim. A ti?
-Ma i kod mene je slična situacija. Imam puno posla pa ne stignem sve što bih htio, ali uvijek si nađem vremena da vikend provedem s društvom negdje vani ili nešto slično.
Od hodanja mi više i nije bilo tako zima. Snijeg je počeo lagano padati.
-Opet pada snijeg.- rekla sam pomalo namršteno.
-Što ne voliš snijeg?- upitao je.
-A-a, draže mi je ljeto.
-Moram se složiti s tobom. I meni je draže.- rekao je taman kada smo stigli pred kino.
Ušli smo u predvorje (on mi je kavalirski pridržao vrata i pustio me da prva uđem). Bilo je dosta ljudi, neki su kupovali ulaznice, drugi kokice, a neki su bili u kafiću na desnoj strani. Sve je bilo glasno i vrlo živahno.
-Što uopće igra?- upitala sam. -Već me nije bilo dosta dugo u kinu.
-Hajmo pogledati.- rekao je te me poveo do popisa na zidu.
Zabuljila sam se u popis.
-Što bi ti volio pogledati?- upitala sam ga pomalo odsutno.
-Prepuštam tebi na izbor.
-Pa, hm vidim da Mamurluk[1] uskoro više neće prikazivati pa bi mogli to pogledati. Ove sve druge filmove već stignem pogledati.
Oke, priznajem, malo sam bila taktična pri izboru. Nisam željela nikakav horor, nisam željela ispasti kukavica i početi vrištati zbog neke glupe nestvarne scene. Nisam željela nikakvu romantičnu komediju jer vjerujem da dečkima to baš i nije zabavno gledati. Nisam željela neki pretjerani akcijski triler gdje sve vrvi od krvi, to baš i nije za prvi izlazak. Komedija Mamurluk mi se učinila odličnom jer sam već vidjela najavu filma na internetu i znala sam što očekivati.
-U redu onda ćemo njega gledati. Počinje za petnaest minuta. Dosta vremena da kupimo karte i kokice.- rekao je nasmiješivši mi se.- Pričekaj tu. Odmah dođem s kartama.
-Oke.- rekla sam te mu se kratko osmjehnula.
Promatrala sam ga kako odlazi do pulta kupuje karte i zatim kokice.
Prvi su dojmovi bili jako dobri.
Ovo bi mogla biti zanimljiva večer, pomislila sam trenutak prije nego što je došao.
-Izvoli.- pružio mi je kokice.- Hajmo onda da vidimo i taj film.
Nismo pričali dok smo ulazili u dvoranu. Stalno je bila tišima, ali nimalo nije bila neugodna. Nekoliko sam puta bacila onako usputan pogled prema njemu. Uvijek bih ga uhvatila kako me promatra. Zatim bih uz lagani osmijeh na licu pogledala u stranu. Ponašala sam se kao da ni je šesnaest, sedamnaest godina, a ne dvadeset i pet.
I dalje nismo pričali. Očito su naše oči govorile više od nas. Bilo je na hrpe pogleda. Stvarno smo se ponašali ko klinci.
Svaki put kad bih ga pogledala promatrala bih njegove crte lica. Bile su pravilne i lijepe, njegove su usne bile pune i meke, obrazi pomalo rumeni.
Bila san poprilično nervozna, ne jako, ali ipak dovoljno. Mislim kad je bio zadnji put da sam bila na spoju. Ono prije sto godina i to s Christianom (majmunom).




[1] The Hangover




Film je bio fantastičan! Toliko smo se nasmijali da je mene sve trbuh bolio.
Radnja filma se dešavala oko toga kako jedan lik par dana prije svog vjenčanja odlazi sa svoja tri frenda u Las Vegas. Jednu večer su se odlučili ludo zabaviti, a stvarno i jesu. Bilo je toliko ludo da se sljedeći dan nisu mogli sjetiti što su radili. I onda počinje istraživanje što se sve dogodilo te večeri, ali i kreću u potragu jer su izgubili mladoženju. Al stvarno je bilo urnebesno (mislim doslovno, toliko sam se smijala da sam se skoro dva puta zagrcnula kokicama, na svu sreću bilo je to samo zamalo! Mogla sam si samo zamišljati kako bi to samo neugodno bilo!).
Iz dvorane smo izašli smijući se.
-Ajme kako je samo bio bježao od onog tigra.- rekla sam nasmijano.
-A kad su ukrali murjacima auto. Ajme koje budale.- također se smijao.
I dalje smo se smijali i razmjenjivali dojmove s filma sve dok nismo izašli van.
-Hmm, kamo sad?- upitao je.
Bilo je osam i petnaest kada smo izašli.
-Ti meni reci.- rekla sam i dalje vesela.
-U redu, opet ja odlučujem. Onda dođi za mnom.- rekao je.
-Na zapovijed kapetane.- rekla sam nasmijavši se, pa sam se uz to još pravila i da salutiram.
On se također nasmijao.
-Može jedna igra?- upitao je.
-Oke.- rekla sam oprezno.- Ali ovisi o tome o kakvoj je igri riječ.
-Budi bez brige nije ništa nastrano i zločesto.- odmah je rekao čim je primijetio moje oklijevanje. - Ja ću postavljati pitanja, a ti ćeš odgovarati.
-Dobro, može, a smijem li i ja pritom postavljati pitanja?
-Naravno.- odgovorio je, a onda počeo,- Onda Ashley imaš li možda srednje ime?
-Zapravo imam, Blake, ali se ne koristim njime. Ti?
-Ja se također ne rabim njime, Daniel.- odgovorio je. - Koja ti je najdraža boja?
Pogledala sam ga, a on je to primijetio. -Što?- upitao je.- Pa i to je pitanje.
-Onda dobro. Crna. Tebi?
-Plava. Najbolji film?
-Izuzev ovoga danas?
-Aha.
-Uh sad si me uhvatio. Ima ih jako puno. Baš moram reći samo jednog ili?
-Oke, onda tri. Koja su ti tri najbolja filma?
-Ovo je bolje. Od hororaca mi je najbolji Glasnici zla, od akcije Triple X, a od komedija Prisila na brak. Ti si na redu.
-Alien svi nastavci, Smrtonosno oružje i Pobješnjeli Max.
Možda je i bolje da mi je dopustio biranje filma u kinu, pomislila sam istog trenutka.
Nije mi se baš dojmio izbor njegovih najboljih filmova. Sve sam ih gledala, ali me nisu impresionirali. Više sam voljela filmove novije produkcije. Oke bilo je par izuzetaka kao Moje pjesme, moje snovi, prekrasan film...
Došli smo na križanje Pete i Druge.
-Kamo sad?- zastala sam.
-Dođi.- primio me pod ruku i lagano povukao niz Drugu.- Tri najbolje serije.
-Tračerica, Mentalist i Kosti. Tebi?
-Baš ih i ne pratim jer sam stalno zatrpan poslom ali sam prije volio pogledati kojekakve forenzičke.
Ajde tu barem imamo nešto zajedničko.
-Knjiga koju si zadnju pročitala.
-Da Vincijev kod Dona Brawna. Isto pitanje.
-Zapravo se ne sjećam kad sam zadnji put uzeo ikakvu zanimljivu knjigu da pročitam. Na faksu možda?- upitao je hipotetski.
-Ja još uvijek uspijevam uhvatiti vremena za takve stvari. Zapravo, već mi se nekoliko puta dogodilo da sam pravila intervjue pisaca vezano uz jedan njihov naslov pa bih morala pročitati knjigu.
-Zanimljivo. Jedino što ja čitam su hrpe izvješća i kojekakvi podaci. Evo nas.- rekao je.
Ponovno me kavalirski pustio da prva uđem.
Bio je to kafić, ali me nekako više podsjećao na pub i to ni više ni manje nego na onaj iz serije Kako sam upoznao vašu majku. Ma super, zaboravila sam spomenuti tu seriju kao najbolju. Kad je bilo mjesta samo za tri, hm. Ovu seriju nikad nisam propuštala. Ako mi je bila u nezgodnom terminu uvijek bih ju snimila.

Počastio me pićem, a onda smo i dalje igrali tu njegovu igricu.
-Vrsta muzike?
-E to ovisi o raspoloženju. Mogu slušati i klasiku, ali samo onu novoga doba, volim i metal, rock i goth i to je najčešće što slušam, ali nađe se i koji pop hit na mojoj playlisti. Kod tebe?
-Sjećam se da sam tamo negdje prije fakasa slušao hip hop, čak sam se i furao na taj stil odijevanja.- rekao je, a ja sam se iznenadila.
-Ti se furao na repere?- upitala sam zbunjeno.
Odmjerila sam ga. Uopće ga nisam mogla zamisliti u onim širokim vrećastim hlačama, još široj majici, nisam ga mogla čak ni zamisliti sa šiltericom na glavi. Očito mi je mašta bila u banani. Zapravo nije, jer nasuprot mene sjedio je fin i uglađen dečko, odlično odjeven, onda nije ni čudno što ga nisam mogla zamisliti takvog.
-Ne bi vjerovala, ali da. Sad više ne. Sad slušam sve što stignem. Što?- upitao je kada je vidio kako ga odmjeravam.
-Pokušavam te zamisliti obučenog kako nekog repera.- rekla sam nasmijavši se.
-Bolje nemoj, sad kad o tome razmislim bila je to faza koja je hvala Bogu prošla.
I tako smo se dalje zabrbljali o najboljim bendovima, glumcima i kojekakvim drugim stvarima da nisam primijetila kako vrijeme brzo leti.
Pričali smo tako možda više od sat vremena, a onda sam odjednom postala pomalo odsutna. Moje misli su se počele poigravati sa mnom.
Čak sam počela uspoređivati ono stvarno s onim nestvarnim.
Lijep je, kao i On. Mack ima smeđe oči, nekakve obične, a On nekakve sivo plave koje su bile puno zanimljivije. Mack je imao smeđu kosu, On crnu. Lica su im bila podjednako lijepa, ali je ipak ono blijedo nestvarno lice odnijelo pobjedu.
-Ashley?
-Ha?- upitala sam odsutno vrativši se u stvarnost. Nisam primijetila da sam prestala odgovarati na pitanja, čak nisam primijetila da ga više ne gledam već sam buljila u praznu čašu.- Oprosti, malo sam se zamislila.
-Aha, pa možemo otići nekamo drugamo ako ti se ne sviđa ovdje.
-Ma ne, ovdje je oke samo što ja već pomalo postajem umorna. Danas sam se zatrpala poslom, ali doslovno. Imala sam užasno opširnu temu i nisam se odvojila od računala dok ju nisam napisala, al zapravo mi je rok tek u ponedjeljak, pa sam to jako brzo i napravila. Da sam bila imalo pri sebi odugovlačila bi.- blebetala sam.
-Pa onda možemo ići. Smijem te otpratiti?
-Oke. Stan mi nije baš blizu pa bi bilo najbolje da uzmemo taksi.
Obukla sam kaput dok je on otišao platiti piće.

Nisam mu dozvolila da plati taksi. Usprotivila sam se. Mislim večeras je platio toliko toga da bi ovo bilo previše. Nakon kraće i lakše prepirke, popustio je. Izašao je za mnom.
-Hvala ti na lijepom provodu.- rekla sam.
-I drugi put,- rekao je, a zatim brzo nadodao: -Naravno ako to želiš.
-Naravno, samo me nazovi i dogovorit ćemo se.
Nakon toga je nastala tišina. Pomalo neugodna tišina.
Znala sam što se sprema. Uvijek nastane tišina prije toga.
Prišao mi je bliže, a zatim me lagano poljubio.
I prije toga sam bila nervozna, ali sad su oni leptirići u mom želucu poletjeli i još se više uznemirili.
Lagano se odmaknuo, a zatim rekao: -Laku noć. Čujemo se uskoro.- a zatim me je na brzinu poljubio u obraz i otišao u taksi da se skloni sa snijega koji je sad već jače padao.
-Laku noć.- rekla sam mrvicu prekasno, već je bio zalupio vratima.
Mahnuo mi je, ja se lagano osmjehnula, a zatim sam sa smiješkom otišla u zgradu.

Nema komentara:

Objavi komentar