nedjelja, 13. ožujka 2016.

Glasnici Smrti - No 11.

-Onda, kako je bilo?- upitala je Tia čim je ušla u moj stan.
-Totalno cool!- rekla sam nasmiješeno.
-Želim sve detalje.- rekla je raskomotivši se.
-Aha, one tri kutije su tamo za tebe.- pokazala sam prstom, a onda sam krenula prema kuhinji da nam napravim čaj prepričavajući jučerašnje događaje. Ona je pregledavala što bi sve zapravo mogla uzeti.- Imala si pravo, lik je pravi komad. Odveo me u kino. E tamo smo se smijali ko ludi na onaj film Mamurluk. Moraš ga pogledati. Nakon filma krenuli smo prema kafiću koji ti je zapravo kad uđeš u njega skoro pa čista kopija onog puba iz serije Kako sam upoznao vašu majku...

Prekinula me.- Ma daj, ja sam uvijek mislila da ne postoji takav pub.
-Ma da ni ja nisam znala, odvest ću te tamo jednom. E i on je na putu do tamo predložio da igramo tu igru da on meni postavlja pitanja i obrnuto. Tu smo igru igrali gotovo cijelu večer. Ne bi vjerovala da je prije faksa slušao hip hop. Ja sam ga pokušala zamislit kao nekog repera ali mi baš i nije išlo. Mislim, bio je pravi kavalir i super obučen pa mi je bilo čudno.
-Aha.- samo je rekla.
Vratila sam se u dnevni boravak s dvije šalice toplog čaja, ona je i dalje pregledavala odjeću.
-Nakon nekog vremena ja sam ti postala umorna i sve to, i sama si vidjela koliko sam jučer posla imala. I onda smo se do ovdje dovezli taksijem, i on me poljubio...
Ponovno me prekinula.- Poljubio te? Pa što mi odmah nisi rekla?
-Pa najbolje čuvam za kraj.- nacerila sam se.
-Iiii?!! Kako je bilo?- upitala je uzbuđeno premjestivši pažnju s odjeće na mene.
-Slatko, poljubio me lagano, a onda sam još jednu pusu dobila u obraz na rastanku.- rekla sam s velikim smiješkom na licu.
-Ajojjjj, to je baš slatko. I hoćete li se opet naći?
-Rekao je da će uskoro nazvati.
-Držim fige.
-I ja isto, ovo bi moglo potrajati ako sve bude išlo kako treba.
-Ash brzo si se ti uzdigla iz pepela. Vrlo pohvalno.
-Hvala, hvala. A što ćeš, sigurno neću tugovati za onim kretenom.- rekla sam i još u sebi dodala: ili nekim tko zapravo ni ne postoji.
Tia je odabrala što će uzeti pa su na kraju bile dvije kutije za nju. Treću je i ona sama odlučila darovati u dobrotvorne svrhe. Sjela je na kauč pokraj mene.
-A kako je tebi s Nateom?
-Odlično, čak se polako počinjemo dogovarati kad bi moglo biti vjenčanje.
-Ma nemoj me zezati. Kako fora. I što imate na umu?
-Pa za sad smo samo došli do toga da bi bilo najbolje da se vjenčamo kad zatopli, znači vjerojatno proljeće ili ljeto.
-Da to je puno bolje nego sad dok je zima.
-Aha, snijeg i kiša totalno nisu romantični.- rekla je.
-Osim kako se ne ljubiš s nekim na kiši, ali i to je definitivno bolje po ljetu kad pada ona topla kiša nego sad kad pada ledena kiša. A znaš da i snijeg može biti romantičan.
-Od kad ti to voliš zimu?- upitala je začuđeno.
-Ne volim ju samo ti kažem kako i to nekad zna biti zabavno. Sjećaš se? Ti si ta koje se na faksu obožavala ljubakati s likovima na kiši.- podsjetila sam ju.
-Da ali na onoj ljetnoj kiši. Uostalom to je bilo davno, sad imam Natea i više sam nego zadovoljna do kraja života.
-Super, ali samo da znaš ne živi se samo od ljubavi.
-A i to što kažeš.


Nisam očekivala da će dan biti poseban.
Ponedjeljak k'o ponedjeljak. Iskreno, mrzila sam taj dan iz dna duše. Osjećala bi se isto kao i Garfield, pa sad vjerojatno znate kako mi je.
Početak još jednog novog radnog tjedna, početak još jedne borbe za preživljavanje (znam da preuveličavam).
Oke, moram priznati, danas i nisam bila pod velikim pritiskom jer sam znala da je članak gotov i da ću vjerojatno dobiti novu temu ili samo ljenčariti. Dobro, znam da sigurno neću ljenčariti, ali opet lako ću moči odugovlačiti kad ću imati vremena na pretek.
Na kraju mi se Tia pridružila u hodanju do posla sretno čavrljajući o tome kako je već vidjela nekoliko lijepih vjenčanica i kako bi trebale otići jedan dan da ih pogledamo iz čiste zabave. Pristala sam poći s njom u malo razgledavanje nakon posla. Nije mi se posebno išlo, uopće nisam bila raspoložena, no pristala sam.
Tijekom cijelog radnog vremena mislima su mi se vrtjele dvije osobe. Jedna kojoj ne smijem spomenuti ime, a druga je bio Mack.
S prvom osobom nisam razgovarala, paaa evo ide četvrti dan. Još uvijek se nije pojavio. Znam i sama da sam prepuna ponosa da ga sama pozovem. Nisam bila kriva za ono, onu svađu ili što je već to bilo. On je bio sav neraspoložen, nekako naduren. Što bi mu ja, nek' se nosi. Ako ga nije briga za mene onda nije ni mene briga za njega. Ha! Pa smo kvit!
Ma k Vragu i sve ne mogu ga izbiti iz glave! A želim to, to da mi se makne iz glave. Željela sam razmišljati o Macku i zapravo jesam, razmišljala sam o njemu samo kako bih ovog prvog maknula iz misli, a kroz par sati to mi je uspjelo.
Razmišljala sam kako bi bilo lijepo da ponovno nazove. Kako bi bilo lijepo da se ponovno nađemo. Kako bi bilo lijepo kada bi postali pa ne znam, nešto što bi trajalo. Bilo bi lijepo kada bi se to razvilo u nešto više, nešto lijepo i bolje od Christiana i mene. I da potraje što je najvažnije.
Vrijeme je prolazilo, nekako brzo. Tijekom dana mi se učinilo da sam ga vidjela, ali u to nisam htjela vjerovati. Otišao je, a vjerovala sam da je preponosan da bi se vratio. Šteta, zapravo, njegovo mi je društvo godilo.
Kako god bilo da bilo, poslije posla misli su mi zaokupile Tia i njeno isprobavanje vjenčanica.
-Što misliš o ovoj?- upitala me ponovno nakon šeste haljine.
Odmjerila sam ju. Vjenčanica je bila oke, samo nekako prejednostavna. Bila je bez naramenica i samo se i malim naborima spuštala skroz do poda. Uz nju je išao i veo koji je bio dugačak koja dva metra.
Pogledala sam ju namrgođeno. - Baš mi i nije nešto.- rekla sam nekako kiselo.
-Ni meni.- rekla je brzo.- Nekako je prejednostavna.
-To je i moje mišljenje.- potvrdila sam.
-Možete pogledati još koju.- rekla je mlada prodavačica. Bila je obučena u lijepo skrojenu suknju i kaput. Imala je ravnu smeđu kosu, podrezanu do brade, i svjetlo smeđe oči.
-Mislim da mi je za danas dosta. Kol'ko sam ih probala?
-Šest.- rekla sam kao da to nije ništa.
-Žao mi je, ali mislim da ovdje nema one vjenčanice koju ja tražim. Idem se presvući, a onda idemo.- rekla je, a onda otišla u svlačionicu.

-Ti tražiš vjenčanicu, a još uvijek niste odredili datum.- rekla sam joj kad samo izašle iz dućana.
-Pa nema to veze, bolje pronaći vjenčanicu sad, nego ju tražit u zadnjih pet minuta.
-Da to je točno. Jeste uopće pričali o datumu?- upitala sam.
-Aha, jučer smo sjeli i ozbiljno o tome popričali. Došli smo do zaključka kako bi travanj bio savršen za vjenčanje.
-O pa to je odlično.- rekla sam i u tom mi je trenutku počeo zvoniti mobitel.
Prekopala sam torbicu i nakon što je peti put zazvonio, javila se bez da sam uopće pogledala tko me zove.
-Molim?
-Hej Ashley, Mack s druge strane.
-Ej Mack!- pozdravila sam ga i Tiji podarila značajan smiješak.- Kako si?
-Odlično. Ti?
-Slično.- odgovorila sam.
-Ovaj, ne bih htio da pomisliš da te možda uhodim ili nešto, samo jesi možda ti to sa svojom prijateljicom upravo izašla iz nekakvog salona za vjenčanice.
-Da,- odgovorila sam sumnjičavo.- jesam, kako znaš?- upitala sam ga i ogledala se oko sebe u nadi da ću ga vidjeti.
-Pogledaj na drugu stranu ulice.- rekao je jednostavno.
Podigla sam pogled i vidjela ga kako stoji na nogostupu s mobitelom u lijevoj ruci, a desnom mi je mahnuo.
Zinula sam u čudu i laktom udarila Tiu u rebro.
-Au! Jesi ti normalna?- požalila se.
-Jesam. Gle preko na drugu stranu.- rekla sam veselo.
-Oh pa to je Mack. Hoćemo li preći preko?- upitala me.
-Naravno da hoćemo.- rekla sam, a onda se ponovno obratila Macku.- Sad ćemo prijeći na tvoju stranu.
-Oke.- rekao je i poklopio.
-Rekla sam ti da će nazvati.- rekla je Tia dok smo prelazile preko zebre.
-Da, samo zato što nas je vidio da izlazimo iz onog dućana.- rekla sam.
-Joj jesi pesimist! Gle, da nije htio nazvati ne bi te nazvao. A on te je nazvao.- rekla je kada smo se približile samo nekoliko metara od Macka.
-Ei.- pozdravila sam ga veselo i prišla mu.
Nisam bila sigurna trebam li ga poljubiti ili ne, ali on je očito znao što napraviti. Lagano me poljubio u obraz.
-Mack, ovo je Tia, o njoj sam ti pričala. Tia, Mack.- rekla sam.
-Drago mi je.- rekli su u isto vrijeme dok su se rukovali.
-Pa od kud ti ovdje?- upitala sam ga.
-U blizini mi je ured. A smije li se znati od kud vi ovdje?
-Pa Tia i ja smo bile u jednom salonu za vjenčanice, kao što si i primijetio. Tia se uskoro udaje pa malo razgledavamo.- odgovorila sam.
-Čestitam.- rekao je, na što je Tia odgovorila, - Hvala.
-Pa cure, jeste za jednu brzinsku kavu? Idem do jednog klijenta pa zato brzinska.
-Vrlo rado.- odgovorila sam.
-Ustvari ja ne mogu. Nate i ja smo se dogovorili... nešto.- rekla je. Bilo je očito da mulja samo kako bi nas dvoje ostavila na samo. –Vidimo se ljudi. Bok!- rekla je i klisnula niz ulicu.
-Dođi,- primio me za ruku što je meni bilo izrazito drago,- u blizini je jedan odličan kafić. Mogli bi uzeti kavu za van.
Nasmiješila sam se.- Nema problema.- samo sam rekla i pošla za njim.
Oboje smo uzeli slabije kave jer je već bilo predvečerje.
-Mislio sam te nazvati negdje oko osam, a onda sam vas vidio kako izlazite iz dućana pa sam pomislio kako bi bilo fora da vas pozovem na kavu.- rekao je kada smo izašli iz kafića.
-Hvala na kavi.- rekla sam i otpila malo.
Kako sam samo obožavala tu aromu kave. Mljac.
-Nema na čemu. Nego, htio sam te pitati jesi slobodna koju večer ovaj tjedan?- upitao je.
-Aha, kad tebi paše?
-Četvrtak bi mi bio najbolji jer u petak imam jednu poslovnu večeru.
-Oke, može. A gdje ćemo se naći i u koliko?
-Ovaj put tebi prepuštam odabir.- rekao je kavalirski i otpio malo kave.
-Dobro, onda bi se mogli naći ispred onog kafića gdje smo bili poslije kina. Negdje oko sedam.- rekla sam.
Došli smo na križanje ulica.
-Ja ovdje moram na lijevu stranu.- rekao je.
-A ja na desnu.- rekla sam.- Znači, vidimo se u četvrtak?
-Da, četvrtak u sedam.- rekao je, a zatim me kratko poljubio.

-Vidimo se.- rekla sam, a onda se okrenula i otišla doma.

Nema komentara:

Objavi komentar