ponedjeljak, 28. ožujka 2016.

Recenzija ~ Dublin Street Samantha Young

Prije četiri godine Jocelyn je napustila tragičan život u Sjedinjenim Državama i krenula iznova u Škotskoj. Konačno je zakopala tugu, otjerala svoje demone i krenula stvarati novi put. Njezin samački život sasvim dobro funkcionira, sve dok ne preseli u novi stan u Dublin Streetu, gdje upoznaje čovjeka koji će njezin brižno skrivani svijet okrenuti naglavačke.

Braden Carmichael uvijek dobije ono što poželi. A sad je poželio - Jocelyn u svojem krevetu. Poznato mu je koliko je oprezna po pitanju bilo kakve nove veze. Stoga joj nudi dogovor koji će zadovoljiti njihovu snažnu privlačnost, ali bez ikakvih obaveza.
No, nakon što Jocelyn, zaintrigirana ponudom, na nju i pristane, shvaća kako Bradenu strast neće biti dovoljna. Tvrdoglavi Škot odlučan je istinski upoznati svaki kutak njezine duše.





Molim vam, opalite me po glavi što mi je ovako dugo trebalo da pročitam ovu knjigu. Molim vas. U subotu navečer knjiga me doslovno molila da je uzmen u ruke. Čitala sam dugo u noć (već mi se to dugo nije dogodilo), jučer cijeli dan s prekidima i danas sam dovršila. Ljudi moji, stavila sam Glass Sword sa strane u vrlo kritičnom trenutku jer je Mare opet malo mutava.. uglavnom, ova knjiga mi je došla kao predah.

Samantha, klanjam ti se do neba i natrag. U preporuci na kraju stoji da je ovaj roman savršeno štivo za ljubitelje Fiftyja. E pa da to malo ispravim; cure, nemojte se zamarati Greyem, ova knjiga je puuuuno realnija i kvalitetnija. Okej, nećemo sad Greya skroz baciti jer sam i ja za njim vrištala još prije tri godine, ali kad sada pogledam, cure uzmite si ga, meni više ne treba od kad je Braden tu ;) hahahaha

Hajmo od početka. Jocelyn je tvrdoglava cura s kilometar visokim obrambenim zidom. Ali to joj paše. Ona je cool, smirena i ravnodušna osoba koja polako živi svoj život u nadi da će jednoga dana biti spisateljica (oh, curo, razumijem te) i najmanje što joj treba je da netko uzburka njeno mirno jezerce. Pošto joj se najbolja frendica odselila u London, prisiljena je pronaći novi stan i novu cimericu. Tu upoznaje simpatičnu Ellie, ali i njenog brata. O da, brata.





Braden. Isuse, što pametno reći o njemu, a da ne zvučim kao zacopana klinkica? Prvo, u ovakvim knjigama muški jesu nerealni. To svi znamo. Ali Braden se na trenutak činio toliko stvaran. I zato mi je i draži. Da tip je pun love, ali nisam ga doživjela pretjerano takvog kao što je to James stalno ponavljala da je Grey. We get it, pun je love, al to ne znači da će se žena za njega zagrijati zbog novaca. Braden izgleda super. Kao i svako muško u fantaziji svake žene. I zato volimo čitati takve knjige. A da ne pričamo da je pravi pastuh. ALI čovjek je toliko realan, a ono 'UBIT ĆU TE' mi još uvijek odzvanja u glavi i te tri riječi su mi ga učinile toliko stvarnim i sav onaj dječački inat poslije toga. Jer to je ono što se događa kad se ljudi zaljube i kad je nekome do nekoga stalo. Bore se za njega i to na prljavi način. Inatiš se i lažeš. Sve samo kako bi ga dobio nazad. Iako mi je taj dio izgledao kao dva tinejdžera koja su na rubu da se pokolju i dalje je bilo realnije od nekih knjiga toga žanra i tu me Samantha dobila. Ne zbog onoga 'volim te'.. baš zbog toga 'ubit ću te'. (da, poremećena sam osoba xD)


Jocelyn i Ellie. Obožavam tempo kojim je njihovo prijateljstvo išlo. Zbilja pametno napisano. Zbog njihovog prijateljstva sam čak i suzu pustila <3

Knjiga me nasmijala nebrojno puta i to baš onako iz srca i na glas. Obožavam to i obožavam ovu cijelu knjigu. Zbilja, sad kad stanem i pogledam, ne bih niti trunku mijenjala, savršena je ovakva kakva je.

I ljudi, ako ima još nekoga tko nije čitao ovu knjigu, nemojte biti bedasti kao ja i čekati. Pročitajte. A imate i razlog više, Samantha nam uskoro dolazi u Zagreb. Ja definitivno planiram biti tamo :D















A sad se moram ić opet pacat s Glass Sword iako mi srce vrišti da pređem na London Road. Ali. Moram. Se. Oduprijeti.


Nema komentara:

Objavi komentar