nedjelja, 22. svibnja 2016.

Glasnici Smrti ~ No 21.

Oko mene se nalazila livada prepuna poljskog cvijeća. Prelijevale su se crvene, žute i bijele boje. Oko mene letjeli su prekrasni šareni leptirići. Osjećaj je bio tako spokojan oko moga srca da sam poželjela da zauvijek ostanem ovdje. Kao neki osobni raj ili tako nešto. Čula sam svoje ime kako ga netko doziva, no bilo je to prigušeni zvuk, kao neko tiho zvonce što čujem u daljini. Nije mi se dalo odazvati na taj zvuk. Ovdje mi je bilo lijepo. No odjednom moje prekrasno cvijeće počelo je venuti, leptirići su odletjeli, a oko mene je postojalo sve tamnije i tamnije dok na kraju nije postalo crno.

Iz dubokog crnog bezdana povukla me zvonjava mobitela.
-Koji vrag...? –upitala sam smušeno.
Pokušala sam se dignuti s kreveta, no nisam uspjela. Bila sam ošamućena. Imala sam osjećaj kao da sam bila pijana. Koji je danas dan uopće?
Pala sam na pod i otpuzala do naslonjača na kojem mi je bila torbica. Nekako sam uspjela dograbiti mobitel, a onda sam se javila bez da sam pogledala tko zove: -Ko smeta? –upitala sam živčano.
Smetalo me to što me netko budi iz tako lijepog sna. Sve oko mene je u tom snu bilo mirno i spokojno. Kao neki raj. Oke, osim onog kraja, ali opet....
-Hvala Bogu da sam te napokon dobila! Dobro što je tebi? Jučer si mi rekla da će Mack umrijeti, poludiš totalno i onda nestaneš i danas se ne pojaviš na poslu! Koji je tebi? Zvala sam te sto puta!! –izrecitirala je Tia uzrujano prigušenog glasa.
Pa gdje je ona bila da mora tako pričati?
-Ha? –samo sam uspjela izgovoriti.
Natjerala sam se da napokon otvorim oči. Soba mi je bila u polumraku jer su mi zavjese još uvijek bile navučene.
-Što ha? Pa što je s tobom? Jesi ti na nekim drogama? –pitala je ona mene uznemireno.
-Kakvim drogama? –pitala sam ja nju jer mi još uvijek nije bilo ništa jasno.
-Ash, što se dogodilo da si jučer onako odjurila i što ti je ono značilo s nekakvim Glasnicima? –nastavila je ona.
-Ja.. čekaj da razmislim. –rekla sam joj i onda poklopila.
Što se meni dogodilo? Pogledala sam oko sebe. Bila sam u svojoj sobi, sjedila sam na podu pokraj naslonjača.  Pogledala sam na sat. 11 : 27
A onda me sve opalilo kao pljuska posred lica.
Svako sjećanje od jučer, od ove noći... A joj, sve mi se to vratilo.
Rekla sam Tiji ono što nisam smjela. Bila sam kod Božice. Imam još osam mjeseci. Tijina kćer...
-Ryan!!!! –zarežala sam naglas.
Stvorio se u trenu.
Reci.
Ono jučer je bio samo san. Je l' da? Ja san ono samo sanjala?!
Pogledao me razočarano.
A sranje? Znači istina je.
Samo je kratko kimnuo.
Zašto me nisi probudio? Zakasnila sam na posao.
Mobitel mi je ponovno počeo zvoniti. Opet Tia.
-Nazovem te za par minuta. –rekla sam i opet poklopila.
Koje sam ja bila dupe od frendice!
Reci mi. Zašto me nisi probudio?
Nisam mogao. Čvrsto si spavala. Zapravo bila si kao da si u nesvijesti. Tvoj um mi je bio potpuno zatvoren. Čak nisam mogao uči u tvoje snove. Nemam pojma što je to bilo.
Ti si meni probao ući u snove? Upitala sam smrknuto. Čula sam da me netko zvao, ali me baš i nije bilo briga za te šumove u pozadini.
To sam onda bio ja. I da, mogu ti ulaziti u snove. Svi mi Glasnici koji smo predodređeni to možemo.
O pa baš lijepo. Zašto mi nisi prije rekao?
Pa mislio sam da si shvatila kada sam do sad već par puta bio u tvojim snovima.
Znači svaki put kada bi ja tebe sanjala ti bi mi poslao taj sam?
Ne bih ti ga poslao. Ja se jednostavno svojom odlukom mogu stvoriti u tvojim snovima kada poželim. Oke, očito ne uvijek vidjeli smo malo prije.
Mobitel je ponovno počeo zvoniti.
-Tia oprosti.- rekla sam čim sam stisnula zelenu slušalicu.
-Što se dovraga događa?- za siktala je.
-Sve ću ti objasniti. Reci mi kako je na poslu. Je li vještica vidjela da me nema?- upitala sam kiselo.
-Ti imaš više sreće nego pameti. Danas je cijelo jutro na sastancima, ako dođeš brzo možda ni ne skuži, osim ako te netko već nije cinkao.
-Evo brzo dođem.- rekla sam i odmah poklopila.
Pogledala sam Ryana.
Mi još moramo razgovarati, ali sad se moram spremati za posao na koji debelo kasnim, jer me ti nisi probudio..
Upao mi je u riječ. Nisam te mogao probuditi.
Da, da, svejedno. Briši. Rekla sam mrzovoljno.
Pogledao me je tužno, a onda nestao.
Oke, sad sam se stvarno osjećala ko najveće dupe na svijetu.
Ryan oprosti. Pomislila sam što sam glasnije mogla.
Bez brige.. shvaćam te... Čula sam tihi glas u mislima.
Volim te. Pomislila sam.

I ja tebe. Odgovorio mi je glas, a zatim sam se bacila na spremanje za posao na koji sam debelo kasnila.

Nema komentara:

Objavi komentar