nedjelja, 5. lipnja 2016.

Glasnici Smrti ~ No 23.

Vrijeme je prolazilo i za dva mjeseca Tia i Nate su pripremili sve što je trebalo za jedan od najvažnijih dana u njihovom životu. Vjenčanje.
Znate kako sve mladenke prije svog vjenčanja skroz pošize? Tia uopće nije bila takva. Ona je bila užasno skulirana od glave do pete. Bila je skroz sigurna u to što želi i voli, a to je Nate. Čak ni on nije bio nervozan.

Dobro ljudi, što je vama?! htjela sam zavrištati. Očito sam samo ja bila ta koja je bila napeta ko puška. Da ne bi bilo zabune, bila sam presretna zbog njih dvoje, ovo je bio jedan od najsretnijih dana u Tijinom i Natevom životu, a bio je jedan od najvažnijih i u mom životu. Pa najbolja mi se prijateljica udaje, ono što ja nikada neću, ali ipak, znala sam da me moja prava ljubav čeka. Još samo šest mjeseci i zauvijek ću biti s njim. Zauvijek. Za šest mjeseci. E, pa, zbog toga sam bila nervozna. Još malo i pola „danog“ vremena će proći i ja na ovom svijetu više neću postojati. Ali dobro, smrti me više nije bilo strah. Znala sam što me čeka poslije ovog života. No nisam samo zato bila nervozna. Željela sam da ovo vjenčanje ispadne što je bolje moguće.
Skakutala sam tako oko Tie dok se presvlačila u garderobi. Njena mama Amanda je također pomagala. Bila je prekrasna u vjenčanici koju smo joj još davno kupile. Bila je najljepša mladenka ikad viđena, zapravo, više je ličila na model koji reklamira savršenu vjenčanicu za vjenčanje nego na mladenku koja se stvarno udaje.
Nate je također izgledao odlično, a bio je i poprilično smiren.
Očito sam jedino ja ovdje bila na iglama.
I iako je ovo vjenčanje bilo Tijino i Nateovo mogla bih reći da je i jednim djelom bilo i moje.
Stajala sam malo iza Tie kao njena kuma. Nosila sam dugu svjetlo plavu haljinu koja je u struku imala bijelu vrpcu pa se ostatak haljine lagano spuštao do poda. Bila je i poprilično dekoltirana, a i otkrivala je dobra dio leđa pa sam morala nositi bolero. Ipak je to bila crkva, hm da...
I tako sam ja stajala na tom mjestu kao kuma. Nateov kum bio je njegov najbolji prijatelj. Bio je to onaj lik koji je svirao violinu kada je Nate zaprosio Tiu. Pokraj njega nenamjerno je stajao Ryan. Nenamjerno zato što ovdje nije bio zbog posla već samim time što je želio prisustvovati.
Dok su Tia i Nate razmjenjivali zavjete bilo mi je jasno da je to to, da ja ovakvo nešto neću doživjeti za sebe. Otela mi se suzica dok sam gledala Ryana, a onda je on pomislio ovo:
Ne budi tužna zbog svojih misli. Ovo je dan tvoje najbolje prijateljice. Rekao je nježno. Znaš da te volim malena moja. Volio sam te od kad si bila mala bebica, a volim te i sad ovako veliku. Volio sam te oduvijek i voljet ću te zauvijek. Ti si mi sve što sam od ljubavi ikada zatražio, a dobio sam čak i više. Zato ne budi tužna jer zauvijek ćemo biti zajedno.
I kako se čovjek onda ne bi rasplakao još više? Jedva sam se suzdržavala.
Hvala ti na prekrasnim riječima. I iako te nisam voljela prije, heh nisam ni znala za tebe, sada te volim svim svojim srcem, zauvijek ću biti tvoja.
I to je bilo to. Više kao da nisam bila na vjenčanju najboljih prijatelja, bilo je kao da sam na vlastitom vjenčanju. Osjećaj je bio neopisiv! Rijeka sreće razlijevala mi se iz srca kroz vene. Bila sam presretna. U meni je bio prekrasan osjećaj voljenosti i spokoja. Suza radosnica lagano je potekla niz lice.
Najviše od svega mi je na kraju dana bilo žao što na svadbenom piru nisam mogla zaplesati s njim. Svi su se zabavljali i zbog toga sam stvarno bila tužna. No onda, nekako je u mene kroz svoje misli unio osjećaj voljenosti i sigurnosti pa sam se bolje osjećala. Tia je nekako nagovorila Nateovog kuma da zapleše sa mnom. Mislila sam da će Ryan imati neki prigovor no nije ništa rekao, želio je da se zabavim, da plešem bilo s kim samo da mi bude lijepo i da budem sretna. I plesala sam cijelu noć s Davidom (tako se zvao). I lijepo sam se provela i bolje ga upoznala. Ispalo je da svira u nekom većem i poznatijem orkestru (kojem sam zaboravila ime) i da mu je djevojka na putu u drugom gradu. Ona je također svirala, ali ne violinu kao on, već harfu. Aha, ostala sam paf, ali što je, tu je. Svatko ima ono što voli i čime se bavi. Ja sam voljela čitati knjige i pisati članke za novine, netko se bavio glazbom različitih vrsta, netko je bio arhitekt, netko glumac, netko automehaničar, netko krojač... svi su bili nešto i na neki su način to voljeli.
A ja sam voljela i cijenila ovaj trenutak, jer Ryan je cijelu večer bio negdje oko i pored mene, udala mi se najbolja prijateljica za savršenog momka, stekla sam mnoga novih poznanstva...

Bilo mi je lijepo.

Nema komentara:

Objavi komentar