ponedjeljak, 2. prosinca 2019.

Budimpešta i promocija Ninth House Leigh Bardugo

Vjerujem da dobar dio Vas aktivno pratite autore čije knjige su vam najdraže. Tako i ja, svaka moguća platforma uključujući i newslettere (u nastavu NL). Tako je prije skoro dva mjeseca došao i NL od Leigh Bardugo; žena dolazi u Europu, točnije bit će i u susjednoj nam Mađarskoj pošto Netflix koji je otkupio prava za njene knjige (Grisha trilogiju i Six of Crows -za sad- duologiju) snima seriju Shadow and Bone. Tada se još nije znalo hoće li biti promocije ili ne, autorica i njen agent radili su na tome da organiziraju neko potpisivanje kada je ona već tamo. A tako je i bilo. Zakazano za 18.11. i bilo je zamišljeno kao promocija njene najnovije knjige Ninth House i potpisivanje. 


Moram vam svima priznati da do puta u Budimpeštu još nikada nisam kročila nogom izvan granica RH. Nisam išla na maturalac jer je tata postavio ultimatum, maturalac ili kompletno plaćeni vozački ispit. I sami znate što sam odabrala, radije sam željela vozački nego na izlet s jednim jako nesložnim razredom. Nego, vratimo se mi na Budimpeštu. Kada je stigao NL odmah mi se u glavi formirala ideja, želja je jednostavno bila užasno jaka.
Prvo sam kontaktirala našeg izdavača u nadi da će ju uspjeti dovesti k nama s obzirom na to da je bila tako blizu. Što se tu dogodilo, ne znam. Nisam vjerovala niti da će muž pristati na ideju jednodnevnog izleta zbog troška Interlibera, ali pristao je i nakon više od tri sata vožnje stigli smo u Budimpeštu.
Tjedan prije puta detaljno sam istražila sve živo moguće uz parkiranje (tako da smo u slučaju ne nalaska mjesta u javnoj garaži imali rezervirano mjesto u privatnoj), a onda i sve što bismo mogli ugurati u razgledavanje od koja 3 sata slobodna prije promocije.


Malo je reći da je Budimpešta prekrasna. Zagreb ima tek mali dio šarma koji Budimpešta ima sa svim tim mostovima i zgradama. Parkirali smo se jako blizu knjižare, a onda pješačili do Parlamenta i Dunava. Kad smo stigli pred Parlament napokon nas je obasjalo sunce, nakon sve te kišurine, pa smo mogli obilaziti bez navlačenja s kišobranima. Prioritet nam je bio Széchenyi most, Budimski dvorac, Crkva Svetog Mateja, Ribarova utvrda i nazad po Margaretinom mostu do Alexandra knjižare, svega nekih 12 kilometara pješačenja sveukupno. Sve što vam mogu reći je da sam uživala i da mi nimalo nije bio problem obići sve te kilometre. Grad je divota i već sanjam o tome kako ćemo se vratiti na duže od samo tri sata jer ovo obilaženje zbilja je bilo na brzaka i iako sam htjela vidjeti puno više od tog najužeg kruga jednostavno sam morala odrediti prioritete i trčećim korakom sve to obići.

Pola sata prije početka potpisivanja već je polako bila gužva, zapela sam u redu na trećem katu knjižare(od njih 5), a do početka potpisivanja taj red protezao se sve do ulaznih vrata knjižare. Po onome što sam uz Google prijevod uspjela saznati iz događaja na Fejsu, bilo nam je dozvoljeno da svatko od nas ponese samo dvije njene knjige, selfiji su bili strogo zabranjeni jer je unajmljen profi fotograf kako ne bi bilo dodatnog zastajkivanja. Leigh je dan prije promocije u svom IG storyju bila pomalo skeptična oko toga koliko će ljudi doći i hoće li biti ikoga. U redu ispred mene bile su cure iz mađarske, a iza mene iz slovačke. Na kraju došlo je 400tinjak ljudi! Promocije nije ni bilo zbog ogromnog interesa. Leigh je dala nekoliko kratkih intervjua mađarskim blogericama a onda se održavalo potpisivanje skoz na petom katu. Upoznati Leigh novo je i prekrasno iskustvo, žena je zbilja kraljica. Uzela sam jednu svoju knjigu, Šest vrana iako ju imam u tvrdom izdanju na EJ ipak sam morala razmišljati o težini i hodanju po gradu, a drugu Six of Crows uzela sam za prijateljicu kojoj ću ju pokloniti. Na red sam došla negdje prije 17 sati, al da Vam kažem pravo mi je bilo žao što nisam ostala duže jer su malo nakon toga što sam ja otišla došli Ben Barnes (Darkling u seriji ) i još jedan glumac koji će utjeloviti Jaspera. Tuga, ali što je tu je.


Još jedna stvar, možemo biti ljubomorna na naše susjede jer toliku količinu prevedenih, a odličnih naslova, ja nisam vidjela nigdje pa čak ni kod naših susjeda Srba! Mi se samo možemo sramiti i plakat tamo u nekom kutu. Ostala sam fascinirana! Naši izdavači znaju samo kukati oko različitih razloga i ničeg više. Tih naslova što sam tamo vidjeli mi se možemo samo nadati, a vjerojatno ih nikad nećemo ni držati u rukama osim u neprevedenim izdanjima. (ali to je neka druga priča za neki drugi post kad se raspalim i napišem ga - ako ikad jer bih mogla zbilja nagaziti na nekoliko, ako ne i previše žuljeva)



Znam da mi je trebalo sto godina da napokon napišem ovaj post, ali vremena za sebe imam na kapaljku tako da sam sretna što sam i sada uspjela natipkati sve ovo.
To je to ekipa, ak vas što zanima slobodno pitajte ;)

Do sljedećeg posta!







Nema komentara:

Objavi komentar